Aprilia Shiver

[2fast4you]

Aprilia Shiver je još od svog izlaska na tržište veoma popularan motocikl. Lijepe linije, dobre performanse i isto takva cijena očito su recept za uspjeh. No neki su imali malo dužu listu zamjerki za Aprilijin best-seller. I zato je tvornica iz Noale odlučila dodatno zapapriti život konkurenciji. Ono što su naizgled male promjene se odražavaju u tolikoj mjeri da Shiver my 2010 više nema veze sa starim Shiverom. Da nam to pokažu, iz Aprilije su nas odveli na prekrasni jug Francuske.



Tehnika – ono što ga pokreće

Usađen u „mješani“ okvir od aluminijskih ploča i cjevastih komponenti još uvijek je dobri stari V2 pod 90° hlađen tekućinom, sa četiri ventila po cilindru i dva bregasta vratila u glavi motora. Tu je i dalje tri-map ride by wire komanda gasa. Dakle, gas sajle su tu samo pro forma, budući da one okreću potenciometar, koji ovisno o načinu rada koji vozač izabire, brže ili sporije otvara sekundarne i primarne leptire usisa, a sve u skladu s drugačijim mapama ubrizgavanja goriva i predpaljenja. Kompliciran sustav, rekli bismo, ali Shiver to ponosno „nosi“ već neko vrijeme. I komplikacije su se isplatile, budući da su razlike u Rain, Touring i Sport modu očite. U toj mjeri da svaki puta kada promjenite mod, Shiver postane drugi motor.


Shiver nastavlja na sigurnim nogama, sa prednjom up side down vilicom promjera 43 mm i stražnjim monoamortizerom postavljenim bočno, cantilever tipa.




Ali što je novo, pitate se?

U Apriliji rade veoma pametni, ali i lukavi ljudi koji znaju što rade. Ipak oni već jako dugo proizvode motore. Bez nekih pretjeranih najava doveli su nas u Nicu, te nam predstavili tek malo „dotaknuti“ Shiver za 2010. Prvo što se od promjena na novom motoru vidi jesu oslonci za noge. Oni više nisu od jednog komada za vozača i suvozača. Ovo rješenje tražilo je i novi stražnji koš, ali isplatilo se, budući da će sada prilikom padova stradati samo jedna komponenta, a ne jedan veliki, skupi aluminijski dio. Nadalje, tu su „valoviti“ kočioni diskovi, kao na Dorsoduru, te malo dorađena prednja kočnica po hidrauličkom pitanju. I poluga mjenjača je pretrpila neke dorade, pa više nema polužje, nego je direktna sa osovine. Stražnji kotač i dalje nosi gumu dimenzije 180/60-ZR17, ali je on sada uži – 5,5“ umjesto 6“. Postavke amortizacije su malo revidirane, ali se prednja vilica i dalje ne može podešavati, upravljač je otvoreniji za 5°, a sjedalo je niže za 10 mm i pet centimetara uže. Tu je i nova „maskica“, komanda gasa je sada razdvojena od prekidača, kao na RSV4, a i okvir je sada obojan u crno crveno. Ništa zbog čega bi trebali dizati buku, zar ne?





Ako zanemarimo boju okvira i prednju masku, stari i novi Shiver su gotovo isti. Ali za upravljačem i u pokretu, gotovo pa i nemaju dodirnih točaka. Jedino što je isto su satovi, lijevi blok prekidača i spremnik goriva. Razlika se osjeti već prilikom kretanja: ubacivanje u brzinu je jako precizno, a kvačilo sada odvaja kako god podesili polugu ( prije je trebala biti na najdaljem položaju). Zatim je tu upravljač, koji je sada 5° otvoreniji. 5°, a tolika razlika. Vjerujte, zglobovi su nakon starog Shivera na godišnjem odmoru. Ruke su sada puno opuštenije, a tijelo, zahvaljujući nižem i užem sjedalu, te unazad pomaknutim osloncima za noge, više naprijed. U kombinaciji sa užim stražnjim kotačem, koji gumu iste dimenzije kao i prije čini šiljatijom, vožnja je puno reaktivnija i intuintivnija. I na području ispoljavanja snage se vide napretci: Shiver sada ima novu komandu gasa koja doziranje gasa čini preciznijim. Naravno, svoje prste u istom imaju i nove mape ubrizgavanja.


Ipak, Shiver još uvijek ima rupu na 5 000 okr/min, na kojoj obično zapnete u vožnji kroz grad, a na istim okretajima motor proizvodi neku glasnu metanu buku u kombinaciji s jakom bukom iz usisa. Ispod i preko te granice život je lijep: motor je spreman i „pun“. I revidirane kočnice funkcioniraju dobro: sada su mrvicu preciznije i više nisu spužvaste. Doduše, i prošle godine su nam se na Shiveru GT, koji je također bio opremljen ABS-om, kočnice dopadale.


Prave razlike između starog i novog vide se u zavojima. Dok je stari Shiver zahtjevao svojevrsne dogovore i razno razne radnje prije ulaska u zavoj, između ostalog i totalnu odsutnost grba u istom, novi Shiver je sasvim neutralan. Prava renesansa, rekli bismo. Na testu na prekrasnim cestama na jugu Francuske, prednji kraj Shivera bio je spušten za bar 2 mm, što je prava mjera za brze zavojite ceste. Shiver my 2010 uljeva povjerenje vozaču svakom svojom komponentom. Dovoljno je tek malo upoznavanja i samopouzdanja i motor se može bez problema voziti po koljenu, u svakom zavoju, u svako doba dana ili noći. Motor je iznimno čvrst i solidan, kao da je izglodan od jednog komada, pa ga se lagano „sadi“ u svaki zavoj, u kojem bez imalo leujanja ili bilo kakvog oklijevanja. Dok se stari Shiver spoticao preko prednjeg kraja i leujao u nagibu, novi je upravo nevjerovatno čvrst i staložen, a opet se tako lagano prebacuje. Zasluga je to onih pametnih ljudi koji su male promjene odveli tako daleko. Otvoreniji upravljač, tijelo više naprijed, uži stražnji kotač... Nekako smo očekivali bolje prebacivanje, ali sveukupno poboljšanje nikada. Shiver my 2010 iznenađuje – tako jednostavan motor, s takvim osobinama ne viđa se svaki dan na svakom koraku.

U doba kada svi tražimo „a bigger bang for the buck“, Shiver bi mogao promijeniti mišljenje i najzagriženijim protivnicima roadstera/nakeda srednje klase. Uz ciklistiku koja bi mogla izdržati još barem 30 ks više (kako bi to zabavan motor bio...), takvo ponašanje na cesti i prilično „gladak“ agregat, Shiver je pravi best buy. Još nismo probali Yamahu FZ8, ali jedino što smo za sada probali iz ove klase a moglo bi se nositi sa novim Shiverom je Triumph Street Triple. A on bi imao vraški težak zadatak Pogotovo zato jer je Shiver, unatoč sazrijevanju, zadržao svoju cijenu od 62 300 kn.